ZAŠTITA SVJEDOKA OD KRIVIČNOG PROGONA SAMOOPTUŽIVANjEM
Zakon o krivičnom postupku
član 148
Iskaz svjedoka koji nije upozoren da ima pravo da ne odgovara na određena pitanja nije nezakonit i može se koristati u daljem postupku, ukoliko se na tom njegovom iskazu ne zasniva optužba protiv njega samog.
Obrazloženje:
"Prigovor da svjedok M.R. nije poučen u skladu sa odredbom člana 148 ZKP, da ima pravo da ne odgovara na određena pitanja je tačan. Međutim zaključak da njegov iskaz zbog toga nije zakonit i da se ne može koristati u daljem postupku je pogrešan. Smisao ove zakonske odredbe je zaštita svjedoka od krivičnog progona samooptuživanjem, a ne zaštita drugih lica protiv kojih se postupak vodi. U konkretnom slučaju na njegovoj izjavi ne zasniva se optužba protiv njega, kao svjedoka, kada bi ovaj dokaz bio nezakonit. Zato se u postupku prema optuženom ovakav iskaz svjedoka mogao koristiti kao potpuno valjan i zakonit dokaz.
Ovakav način uzimanja izjave i neoptuživanje svjedoka za davanje mita, ne mogu da potvrde pokušaj žalbe da sugeriše pristrasnost u vođenju postupka protiv optuženog i kršenje prava garantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim slobodama. Sud cijeni osnovanost optužbe prema konkretnom učiniocu i postupak koji se prema njemu vodi, a ne prema onim licima koji su po stavu odbrane mogući počinioci. U sistemu važećeg krivičnog postupka sama uloga suda je redukovana, a gonjenje učinilaca krivičnih djela je u nadležnosš tužioca.
Radi toga ne može se prihvatiti da je sa stanovišta odbrane optuženog izjava ovog svjedoka nije uzeta kršenjem ljudskih prava, pravilno je cijenjena od strane drugostepenog suda i na osnovu nje su izvedeni sasvim pouzdani zaključci. Ona u potpunosti, sa ostalim prihvaćenim dokazima, potvrđuje činjenično stanje iz izreke presude. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio zakon i optuženog oglasio krivim za krivično djelo primanja mita iz člana 351 stav 1 KZRS.
Na osnovu svega proizilazi da nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a zakon je pravilno primijenjen.
Ispitujući odluku o kazni ovaj sud nalazi da su sve odlučne činjenice, od kojih zavisi njen izbor i visina, potpuno i pravilno utvrđene. One su u potpunosta ostvarile odgovarjući uticaj propisan zakonom, pa je po ocjeni ovog suda izrečena odgovarajuća kazna.
Iz navedenih razloga valjalo je, na osnovu člana 319 Zakona o krivičnom postupku, žalbu branioca optuženog odbita i drgostepenu presudu potvrditi."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 118-0-Kžž-09-000 014 od 14.5.2009. godine)
Zakon o krivičnom postupku
član 148
Iskaz svjedoka koji nije upozoren da ima pravo da ne odgovara na određena pitanja nije nezakonit i može se koristati u daljem postupku, ukoliko se na tom njegovom iskazu ne zasniva optužba protiv njega samog.
Obrazloženje:
"Prigovor da svjedok M.R. nije poučen u skladu sa odredbom člana 148 ZKP, da ima pravo da ne odgovara na određena pitanja je tačan. Međutim zaključak da njegov iskaz zbog toga nije zakonit i da se ne može koristati u daljem postupku je pogrešan. Smisao ove zakonske odredbe je zaštita svjedoka od krivičnog progona samooptuživanjem, a ne zaštita drugih lica protiv kojih se postupak vodi. U konkretnom slučaju na njegovoj izjavi ne zasniva se optužba protiv njega, kao svjedoka, kada bi ovaj dokaz bio nezakonit. Zato se u postupku prema optuženom ovakav iskaz svjedoka mogao koristiti kao potpuno valjan i zakonit dokaz.
Ovakav način uzimanja izjave i neoptuživanje svjedoka za davanje mita, ne mogu da potvrde pokušaj žalbe da sugeriše pristrasnost u vođenju postupka protiv optuženog i kršenje prava garantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim slobodama. Sud cijeni osnovanost optužbe prema konkretnom učiniocu i postupak koji se prema njemu vodi, a ne prema onim licima koji su po stavu odbrane mogući počinioci. U sistemu važećeg krivičnog postupka sama uloga suda je redukovana, a gonjenje učinilaca krivičnih djela je u nadležnosš tužioca.
Radi toga ne može se prihvatiti da je sa stanovišta odbrane optuženog izjava ovog svjedoka nije uzeta kršenjem ljudskih prava, pravilno je cijenjena od strane drugostepenog suda i na osnovu nje su izvedeni sasvim pouzdani zaključci. Ona u potpunosti, sa ostalim prihvaćenim dokazima, potvrđuje činjenično stanje iz izreke presude. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio zakon i optuženog oglasio krivim za krivično djelo primanja mita iz člana 351 stav 1 KZRS.
Na osnovu svega proizilazi da nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a zakon je pravilno primijenjen.
Ispitujući odluku o kazni ovaj sud nalazi da su sve odlučne činjenice, od kojih zavisi njen izbor i visina, potpuno i pravilno utvrđene. One su u potpunosta ostvarile odgovarjući uticaj propisan zakonom, pa je po ocjeni ovog suda izrečena odgovarajuća kazna.
Iz navedenih razloga valjalo je, na osnovu člana 319 Zakona o krivičnom postupku, žalbu branioca optuženog odbita i drgostepenu presudu potvrditi."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 118-0-Kžž-09-000 014 od 14.5.2009. godine)
